LiječNIČki vjesnik g o d. D I x



Yüklə 2,31 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə13/24
tarix10.04.2017
ölçüsü2,31 Mb.
#13716
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   24

538

8.  P-am ino-benzol-sulfo-N -fenil-piperazid.

Bjelkast  prašak,  netopiv  u  vodi.  Preparat,  ispi­

tivan  per  os  na  20  miševa,  p ok a za o  se  ta k ođ er  kao 

terapeutski  potpuno  inaktivan.



II.  Prolilaktično  djelovanje

B ez  sumnje  je  nadalje  bilo  ne  manje  interesantno 

ustanoviti,  da  li  i  k a k vo  zaštitno,  resp.  p rofila k tičk o 

djelovanje,  imaju  sulfamidi.  U  tom   sm o  pravcu  ispiti­

vali  D.  S.  1,  Prontosil  fl.  i  Streptazol  i  to  prva  dva 

preparata  injicirali  sm o  supkutano,  a  Streptazol  da­

vali  smo  per  os.  Profilaktičnu  dozu,  t.  j.  50  mg.  sbk. 

podnosili  su  miševi  u  glavnom   dosta  dobro,  obično 

bez  neke  jače  lokalne  i  o p će   reakcije.

Iz  rezultata  ovih  pokusa  izlazi,  da  je  zaštitno 

djelovanje  kako  D.  S.  1,  tak o  i  P rontosila  flavuma 

vrlo  efektno.  50  mg.  D.  S.  1.  sbk.  ubrizgano  štiti 

m iševe  protiv  letalne  doze  strept.  hem.,  i.  p.  aplici­

ranog.  O v a   p u n a   100%  z a š t i t a   t r a j e   o k o   48 

s a t i   n a k o n   s b k .   i n j e k c i j e   p r e p a r a t a ,  

jer  u  tom   m eđuvrem enu  svi  inficirani  miševi,  dakle 

100%,  podn ose  glatko  letalnu  dozu  streptokoka.  K od 

profilaktički  cijepljenih  m iševa  inficiranih  72  sata 

kasnije  zaštitno  je  djelovanje  D.  S.  1.  v e ć   slabije,  jer 

sam o  50%  m iševa  preb oljeva   infekciju.  Slične,  ali 

ipak.  nešto  slabije,  rezultate  dobili  smo  i  s  P ro n to ­

silom.  O ve  u  pokusu  dobiven e  male  razlike  inače 

srodnih  preparata  počivaju   vjerojatn o  djelom ično  u 

eventualnoj  različitoj  individualnoj  reakciji  u potreb- 

ljenih  miševa,  a  djelom ično  i  u  izvjesnoj  razlici  upo- 

trebljenih  preparata.

Nadalje  smo  ustanovili,  da  sulfamidi  davani  i 

per  os  djeluju  ta k ođer  profilaktički.  O ve  sm o  poku se 

izveli  sa  Streptazolom   i  to   tako,  da  smo  velikom  

broju  m iševa  (40  kom ada)  davali  najprije  n ek olik o 

dana  prije  infekcije  po  0,25  ccm   10%  streptazola  per 

os,  a  zatim  ih  tek   i.  p.  inficirali  sa  strept.  hem.  K od 

jedne  serije  m iševa  prestali  smo  nakon  infekcije 

s  daljnjim  davanjem   preparata,  a  drugoj  seriji  m iševa 

davali  smo  Streptazol  p er  os  i  nakon  in fekcije.  U 

prvom   slučaju  p reb o lje lo   je  infekciju  25%  m iševa,  a 

u  d r u g o m   s l u č a j u   90%  m i š e v a .   Iz  tih  se 

rezultata  vidi,  da  S treptazol  apliciran  per  os  djeluje 

tak ođer  vrlo  efek tn o  profilaktički,  osob ito  pak  u 

onim  slučajevim a,  kada  se  s  m edikacijcm   nastavi  i 

nakon  infekcije.

P i t a n j e   d j e l o v a n j a   i n   v i t r o .   Pri  tim 

smo  pokusim a  ustanovili,  da  nijedan  od  navedenih 

preparata,  niti  u  malim  a  niti  u  velikim   razređenjim a, 

ne  djeluje  niti  nakon  duljeg  vrem ena  baktericidn o 

na  streptokoke,  a  niti  na  druge  tom   prilikom   ispiti­

vane  bakterije  kao  stap h ylococcu s  aureus,  pn eu m o­

co ccu s  i  b.  coli  com m une.  Isto  su  tako  i  svi  ispitivani 

sulfamidi  bili  antiseptički  potpuno  inaktivni,  izuzevši 

jedino  p-am ino-benzol-sulfam id-hidroklorid,  koiji  je 

razrijeđen  sa  bujonom   1  :  100  k o čio   rastenje  i  um na­

žanje  streptokoka.  K od   detaljnije  analize  ov e  k o n ­

statacije,  ustanovili  smo,  da  to  djelovanje  nije  bilo 

uvjetovan o  prisutnošću  samog  sulfamida,  nego  je 

ono  bilo  posljedica  prom jene  ph  kon cen tra cije  uslijed 

dodatka  ovoga   vrlo  kiselog  spoja  bujonu.  U  tom  

smislu  treba  vjerojatno  tum ačiti i  n avode  D o m a g k -a  

glede  pitanja  baktericidnog  djelovanja  nekih  sulfa- 

midskih  derivata  u  razređenju  do  1  :  100.

P oradi  ov e  neaktivnosti  sulfamida  in  vitro  izlazi, 

da  je  n jih ovo  p ovoljn o  djelovanje  direktno  vezano, 

resp.  ovisno,  o  inficiranom   organizmu.  S  obzirom   pak

na  pitanje  djelovanja  sulfamida  u  organizmu,  m ože 

se  predpostavljati,  da  ovi  derivati  ne  izazivaju  neku 

unutarnju  dezinfekciju,  uništavanjem   u  bolesnom  

organizmu  prisutnih  streptokoka,  nego  je  njihovo 

djelovanje  nesum njivo  rezultanta  zajedn ičkog  djelo­

vanja  organizm a  i  ov oga   kem ijskoga  spoja.  Da  li  pri 

tom   djelovanju  sulfamida  dolazi  najprije  do  pri­

m arnog  oštećen ja  bakterija,  a  zatim   te k   do  olakšane 

akcije  zaštitnih  tvari  organizma  ili  do  k ojeg  drugog 

b iološk og   procesa ,  tešk o  je  još  za  sada  pozitivn o 

odgovoriti.  U  tom   pogledu   interesantno  je  shvaćanje 

L e v a d i t i - a   i  V a i s m a n - a ,   koji  drže,  da  sulfa­

midi  u  inficiranom   organizmu  sprečavaju  stvaranje 

kapsule  k od   strep tok ok a   i  produkciju  hem olizina  i 

leukocidina,  tako  te  ih  organizam   stoga  m ože  m nogo 

lakše  savladati.  V jeroja tn o  će  poduzeta  istraživanja 

u  tom   pravcu  dati  i  u  tom   pogledu  zadovoljavajući 

odgovor.


Diskusija  i  kritika

Prom otrim o  li  sve  n avedene  rezultate 

ovih 

m nogobrojnih  eksperim entalnih  pokusa,  to  vidim o, 



da  je  djelatni  i  osnovni  sastavni  dio  svih  ovih  p re­

parata  NH2S O X „ H 4N  =   skupina.  O va  nam  skupina 

predstavlja  prama  tom e  djelatnu  jezgru  svih  derivata 

sulfamida.  Efekat  djelovanja  sulfamida  u  v elik e  je 

ovisan  ii  o  načinu  njihove  aplikacije.  U  tom   se  p o ­

gledu  postizavaju  najbolji  rezultati  aplikacijom   per 

os  i  to  v jerov a tn o  radi  polagane  resorpcije,  m og u ć­

nosti  uzimanja  dnevno  velikih  doza  b ez  ikak ove 

bojazni  i  postepen og  izlučivanja,  te  zb og  toga  i  p r o ­

duljenog  djelovanja,  b olji  svak ak o  n ego  li  k od  i.  v. 

ubrizgavanja,  gdje  je  djelovanje  doduše  prom ptnije, 

ali  kratkotrajnije,  zb og   brzog  izlučivanja  preparata  iz 

organizma.  V jeroja tn o  je,  da  će  istodobna  k om b i­

nacija  obaju  načina  aplikacije  dati  svak ak o  najbolje 

rezultate.

T ok om   ovih  naših  pokusa  nijesm o  m ogli  p o ­

tvrditi  n avode  nekih  autora  kao  D o m a g  k-a,  C o -  

l e b r o o k a ,  

K e n n y - a ,  

F o u r n e a u - a ,  

T r e -  

f o u e l - a   i  drugih,  k oji  su  na  um jetno  inficiranim  

miševima,  dakle  k o d   v e ć  p o sto je će   infekcije,  aplika­

cijom   izvjesnih  sulfamida,  postizavali  dobre  tera­

peutske  rezultate.  M i  se  na  tem elju  postignutih 

rezultata 

ne  m ožem o  n ikak o  priključiti  mišljenju 

spom enutih  autora,  jer  bi  nas  u  protivnom   slučaju  ti 

sami  rezultati  demantirali. 

P rilikom   ovih  naštih 

opsežnih  ispitivanja 

mi  smo  ustanovili, 

d a  

j e  


d j e l o v a n j e   s u l f a m i d a   d i r e k t n o   o v i s n o  

o  v r e m e n u   d a v a n j a   i s t i h ,   k oje  je  protek lo 

izm eđu  i.  p.  infekcije  m iševa  i  aplikacije  preparata. 

K od  davanja  sulfamida  neposredn o  po  infekciji  ili 

m aksim alno  u  razmaku  od  2  sata  m ogli  smo  postići 

izvjestan  terapeutski  efekat,  ali  k ad  smo  s  davanjem  

preparata  p o č e li  tek   6  sati  iza  infekcije,  terapeutski 

efekat  bio  je  jednak  nuli.  M eđutim   najefikasnije  rezul­

tate postizavali smo  bilo  i. v. bilo aplikacijom  sulfamida 

per  os,  kada smo  iste p očeli  davati  pokusnim miševima, 

nešto  prije  i.  p.  infekcije.  Prem a  tom e  izlazi,  da  je 

p r o f i l a k t i č n o  

d j e l o v a n j e  

s u l f a m i d a  

z n a t n o  

b o l j e  

n e g o  

l i  


n j i h o v a  

t e r a ­

p e u t s k a  

p r i m j e n a .  

Izvjesno 

profilaktičn o 

djelovanje  sulfamidima  pripisuju  L e v a d i t i ,   C o -  

l e b r o o k   i  M e a v e .   Da  o v o   naše  shvaćanje  o d ­

govara  stvarnosti,  g ovore  u  prilog  i  oni  n eob ičn o  p o ­

voljni  rezultati  dobiven i  u  profilaktičn om   pokusu.

Na  tem elju  toga  fakta  vidim o,  da  se  time  otv a ­

raju  novi  vidici  i  n ove  m ogućnosti  u potrebe  sulfa-



miida  resp.  Streptazola  i  to  ne  samo  u  svrhu  tera- 

peutsku  nego  specijalno  i  u  svrhe  profilaktične. 

Smatramo  stoga,  da  bi  kod  svih  mnogobrojnih 

streptokoknih  infektivnih  oboljenja  bilo  bezuvjet­

no  potrebno  detaljno  ispitati  uspješnost  profilak- 

tičkog  djelovanja  Streptazola,  jer  smo  na  podlozi 

naših  povoljnih  eksperimentalnih  rezultata  uvjereni, 

da  će  se  u  tom  pogledu  m oći  postići  vrlo  efektni 

uspjesi.  Stoga  držimo,  da  u  tom  pravcu  neobično 

povoljno  polje  rada  pružaju  rodilište,  kirurgija,  oto­

rinolaringologija,  stomatologija  i  konačno  preven­

tivna  medicina,  osobito- kod  profilakse  protiv  šarlaha, 

crvenog  vjetra,  angina  i  eventualno  drugih  strepto­

koknih  infekcija. 

U  koliko  nam  je  iz  dosadašnje 

literature  poznato,  aplikacija  sulfamidskih  preparata 

nije  još  u  ovom   smislu  i  pravcu  ispitivana,  a  mi 

držimo  na  temelju  naših  eksperimenata,  da.  bi  bilo 

vrijedno  i  prijeko  potrebno  ispitati  njihovo  djelo­

vanje  i  u  tom  smjeru,  jer  smatramo  da  će  ovi  pre­

parati  vjerojatno  djelovati  izrazito  bolje  profilaktićki 

nego  li  terapeutski.



Literatura

A n g h e l e s c u ,   C r i v e t z   D. ,   P a s c a l   J „   L a z a r e s c u  

V . :  D.  m.  W.  40,  1936.  —  A n g e l e s c u   V. ,   J.  P a s c a l ,   L a z a ­

r e s c u   V .:  Kl.  W.  No.  6,  1937.  -   B e r g e r :   K l.  W.  No.  2,  1937.

—   B o v et

D. :  S ch w .  m ed.  W.  No.  14.  1937.  —   But l e  G.  A .  H., 

G r a y   W.   H. ,   D o r a   S t e p h e n s o n :   L a n cet  1936  (str.  1286).

—   C o l e b r o o k   L. ,   M e a v e   K e n n y :   T h e  L a n cet  1936  (str. 

1279).  —   F r a n k l   J.:  K l.  W.  N o.  43,  1936.  —   F o u r n e a u   E., 

T r e f o u e l   F.,  N i t t i   F.,  B o v e t   D .:  C.  r.  Soc.  B iol.  122,  1936.

—   F u g e   K .:  D.  m ed.  W och sch r.  No.  41,  1935.  —   H a r t l   K .:

D.  m .  W .  N o.  40,  1936. 

—  

J a e g e r :   D .  m.  W.  N o.  45,  1936.



S l e e   P h .,  R ö m e r . H . ,   D .  m ed.  W.  N o.  7,  1935.  —   K r a m e r -  

W i l h e l m :   M ünch,  m ed.  W ch sch r.  1936.  pga.  1608. 

—  

L e y


L o t h a r :   M ü nch ,  m ed.  W sch r.  1936,  p.  1092.  M e y e r   z u   H o r ­

s t e :   K lin .  W sch r.  44,  1936;  D.  m ed.  W.  7,  1935.  —   N i t t i   F.1,,

D.  B o v e t :   C.  R.  Soc.  C X I X ,  1935.  —   S c h e u e r e r   O .:  M ed. 

klin.  1936.  739.  —   S e h r  e u s :   D.  m.  W o.  N o.  7,  1935.  —   T o n n -  

d o r f :   M ed.  klin .  1936. 

v

Bolnica  za  zarazne  bolesti  u  Zagrebu,  (v.  d.  direktora  dr.  Milan  Kraljević,  šef  g.  dr.  Steinhardt)



0   l i j e čenj u  erizepela  n o v i m   sredstvima  (Prontosil,  Streptazol).

Prim.  dr.  Ivo  P e t r i ć

L iječenje  erizipela  bilo  je  za  liječnika  od  vaj- 

kada  jedna  od  najneugodnijih  zadaća.  K o d   relativno 

lake  dijagnoze  stajali  su  vezanih  ruku  nasuprot  b o ­

lesti,  čije  trajanje,  ishod  i  kom plikacije  se  nisu  m ogle 

predvidjeti,  a  sve  to  zb og  pom anjkanja  djelotvornih 

terapeutskih  sredstava.  Prokušana  je  v rlo  velika 

m nožina  sredstava  i  m etoda  liječenja,  ali  je  sigurno, 

da  pravi  rezultati  nisu  bili  ničim  postignuti.  Na  tri 

načina  kušalo  se  doći  cilju  i  to:

1.  uništiti  k lice  u  k oži  desinficirajućim   sre d ­

stvima.  2.  zaustaviti  bolest  m ehaničkim   sredstvim a  i

3.  svladati  bolest  podizanjem   obram benih  sila  tijela. 

U  prvu  od  ovih  m etoda  spadaju  injekcije  2%   car- 

b ola   u  b olesn o  m jesto  (po  H u e t e r u ) ,   što   je  m eđu­

tim  b oln o  i  opasno.  T o   isto  vrijedi  i  za  injekcije  l %  

sublimata.  G l u c k   je  zato  prešao  na  60%  ichthiolovu 

mast,  stavljaju ći  je  u  ubode  i  zareze  učinjene  na 

bolesnoj  i  zdravoj  k oži  iz  okoline.  N akon  toga,  pa 

sve  do  danas,  rabljen  je  ichthiol  bez  predh odn og  ra­

njavanja  k ože. 

P o  istom   principu  upotrebljava  se 

jodna  tinktura,  te  visoka  k on centra cija  (10— 20% ) 

argenti  nitrici.  Parenteralno  davani  su  preparati 

srebra,  zlata,  boja  i  t.  d.  Za  drugu  m etodu,  to  jest 

zaustavljanja  bolesti,  prim ijenio  je  W ö l fl er  leu- 

k oplast  pritiskajući  kožu  uz  pod logu   na  granici  iz­

m eđu  bolesn og  i  zdravog  mjesta.  N a  to  je  došao  p o ­

u čen  iskustvom ,  da  se  erizipel  ob ičn o  zaustavlja 

ondje,  gdje  je  k oža  jače  prirasla  uz  podlogu.  J o c h -  

m a nn  se  je  u  istoj  nakani  poslužio  elastičnom   gu­

m enom   vrpcom , 

postizavajući  time 

istodob n o 

B ierov  zastoj.  O vo  posljednje  v e ć  spada  u  one  m e­



tode,  k oje  nastoje  polučiti  efek t  pridizanjem   obram ­

benih  snaga  tijela.  T o   su  s  jedne  strane  fizikalne 

m etode  k ao  vrući  zrak  (po  R i t t   e r u ) ,   obasjavanje 

ultravioletnim   zrakama  (po  C a r l u )   i  terapija  rent­

genom   (po  H e  s  e  e-u),  a  s  druge  strane  im unobiolo- 

ške  m etode, 

kao  što  je  antistreptokokni  serum  i 

W righ tova 

vakcina 

(C h ant e m e s s e, 

J o c h -  

m a n n ,  

P e t r u s c h k y, 

L e n h a r d s ) .  

B e r g ­

m a n n   i  P o l l a k   su  postigli  dobre  rezultate  s  anti- 

difteričnim   t.  j.  nespecifičnim   serum om   i  stoga  z a ­

ključili,  da  je  poboljšanje  i  desintoksikacija  nakon

antistreptokoknog  seruma  proizazvana  n e sp e cifič­

nim  djelovanjem .  T o   je  b io  p o v o d   za  prelaženje  na 

nespecifičnu 

terapiju 

bjelančevinam a 

po 


W e   i- 

c h a r t u ,   S c h m i d t u ,   M i i l l e r u   i  t.  d.  (Aolan, 

Casein,  m lijeko,  Omnadin  etc.).

Sve  ove  m etode  i  upotrebljavana  sredstva  nisu 

dali  jasni  rezultat.  M ušićavost  u  trajanju  i  težini  b o ­

lesti  dala  je  za  to  pov od a .  U  jednoj  četvrtin i  slu­

čajeva  erizipel  svršava  sam  od  sebe,  t.  j.  bez  tera­

pije,  za  četiri  dana,  inače  traje  7— 10  dana,  a  u  m a­

njem  procen tu   traje  2  tjedna  i  p re k o   toga.  K od  te 

raznolikosti  i  m alog  p rocen ta   smrtnosti  (3— 5 % ) 

svak o  sredstvo  m ože  zavesti.  S  toga  se  je  i  događalo, 

da  su  razne  autore  različite  terapije  oduševljavale, 

dok  su  druge  autore,  i  to  baš  one  s  velikim   isku­

stvom   ( F r i e d m a n n ) ,   sva  upotrijebljena  sredstva 

ostavila  više  manje  u  skepsi.  K on ačn o  se  ipak  sta­

novita  terapija  uvriježila,  a  to  je:  davanje  hladnih  ili 

toplih  obloga  (Burow,  Ringer)  na  bolesn om   mjestu, 

borvaselin, 

ichthiol-mast, 

stezanje  leukoplastom   i 

gum enom   vrpcom ,  u  svrhu  zaustavljanja  bolesti, 

obasjavanje  ultravioletnim   zrakam a  te  proteinska 

kao  i  serum ska  i  vakcino-terapija.

Ovim   m etodam a  liječili  smo  i  mi  naše  slučajeve 

u  Bolnici  za  zarazne  bolesti.  S  uspjehom   smo  bili  tek 

djelom ičn o  zadovoljni. 

U  pojedinim   slučajevim a 

viđali  smo  dapače  i  potpune  neuspjehe.  P red  našim 

očim a  šetao  se  kadkada  erizipel  p o  k oži  bolesnika 

od  glave  do  pete  po  2—-3  i  više  tjedana  usprkos 

svih  naših  nastojanja.  O pažali  smo  slučajeve  sa  n e ­

krozam a  i  gangrenama  k ože  i  p o d k o žn o g   veziva, 

k oje  su  gdjekada  zauzim ale  vrlo  v elik e  ploštine. 

V ećin om   su  se  o v a k ov i  bolesnici,  kad  su  inače  bili 

zdravi  i  otporni,  k on a čn o  spasili,  ali  je  dugotrajno 

odbijanje  nekrotičn ih   masa  značilo  vrlo  tešku  bolest 

u  trajanju  od  1— 2  m jeseca.  N ajslabije  rezultate  smo 

postizavali  k o d   dojen čadi  i  n ov orođ en ča d i.  T o  je 

uostalom   u  skladu  s  o p će   poznatom   činjenicom ,  da 

erizipel  u  prvim   m jesecim a  živ ota   pravi  vrlo  teške 

slike  i  isvršava  s  velik om   sm rtnošću.

D ru kčije  smo  rezultate  p o č e li  doživljavati  od 

p o lo v ice   ožujka  1936.  god.  (14.  III.)  t.  j.  dana  kad


540

nam  je  tvrtka  I.  G.  prek o  svoje  podru žn ice  Jugefa 

d.  d.  dala  na  ispitivanje  svoj  preparat  Prontosil  (ru­

brum)  i  Prontosil  solubile  (2  i  p o l  % ).  U sprkos  v e ć 

dobrih  glasova  ( S c h r e u s s )   o  tom   preparatu  bili 

smo  ispočetk a  n epovjerljivi  prem a  njemu  i  to  stoga, 

što  je  kemijska  industrija  u  zadnjim  decenijim a  iz­

bacila  m noštvo  antiseptika,  koji  su  pružali  male 

efek te  k od  sve  svoje  reklam e  i  skupoće.  M eđutim  

smo  s  radošću  konstatirali  za  k ratko  vrijem e,  da  je 

naše  nepovjerenje  ovaj  put  bilo  neopravdano.  U  p r ­

vom   početk u   upravili  smo  n ovu   terapiju  pretežito 

parenteralnim  putem,  potaknuti  na  to  pojedinačnim  

izišlim  publikacijam a,  k a o  i  zato  što  smo  se  v e ć  na­

vikli  tomu  u potrebom   drugih  antiseptika.  T ek   drugi 

ili  treći  dan  nakon  parenteralne  dodavali  smo  tera ­

piju  per  os,  pružajući  bolesniku  3  put  p o   2 . tablete 

dnevno  kroz  tri  dana.  R ezultat  je  b io  za d ov olja va ­

jući,  ali  kad  smo  za  k ratko  započeli,  isključivo  p ero- 

ralnim  liječenjem ,  učinak  se  je  p ok a za o  m nogo  prije, 

p retežito  izm eđu  24— 48  sati.  N eko  vrijem e  nakon 

toga  je  naš  kolega  (dr.  M e r d ž o )   opazio,  da  se  i  sa 

p olo v ico m   doze, 

koju  tvrtka  propisuje, 

postizava 

jednak  rezultat,  pa  sm o  m jesto  3  put  2  tablete  p o če li 

davati  3  puta  1  tabletu  dnevno,  što  odgovara  0.9 

prontosila  (1  tableta  jedn ako  0.3).  Od  tada  mi  da­

jemo  odraslim   bolesnicim a  s  erizipelom   3  tablete 

dnevno  kroz  3  dana,  a  sitnoj  djeci  p o lo v icu   te  doze 

per  os.  K ad  nam  je  tt.  K aštel  d.  d.  p oče tk o m   stude­

noga  1936.  god.  dala  na  iskušavanje  svoj  preparat 

Streptazol,  mi  smo  i  njega  (od  9.  X I.)  u  jednakoj  dozi 

i  p o   istoj  m etodi  k o d   erizipela  primijenili.  Isto  tako 

smo  postupali  i  s  bijelim   Prontosilom   (album)  od   tt. 

I,  G.  Sa  svim  trima  preparatim a  postigli  sm o  jednake 

i  po  našem  mišljenju  vrlo  dobre  terapeutske  rezul­

tate.  E vo  n ek olik o  važnijih  napom ena  o  liječenim  

slučajevim a  i  efektu  terapija;

O d  14.  III.  1936.  god.  do  31.  III.  1937.  god.  lije­

čen o  je  spom enutim   preparatim a  u  Bolnici  za  za­

razne  oblesti  200  slučajeva  erizipela,  i  to  s  p o če tk a  

pojedinačni  teži  slučajevi,  a  poslije  svi  redom .  M u­

ških  bolesnika  bilo  je  87,  ženskih  113,  u  dječjoj  dobi 

bilo  ih  je  20,  od  tih  7  dojenčadi  i  m eđu  njima  naj­

m lađe  dijete  staro  3  tjedna.  Iznad  60  godina  bilo  je 

ukupno  9  bolesnika  od  erizipela.  P o  lokalizaciji  b o ­

lesti  162  bolesnika  b o lo v a lo   je  od  erizipela  izoliranog 

na  licu  i  glavi,  31  b o lo v a o   je  od  erizipela  ogran iče­

nog  na  drugim  dijelovim a  tijela,  a  7  od  erysipelas 

migrans.  M eđu  slučajevim a  b ilo  je  16  postoperativnih 

t.  zv.  sekundarnih  erizipela  (operirani  m astoid,  si- 

nuitide,  phlegm onae  orbitae,  druge  flegm one,  infic. 

partus  i  t.  d.).  Osim  toga  b ilo   je  18  slučajeva  o p te re ­

ćenih  od  ranije  teškim   bolestim a  (Tbc.  Ca,  ciroza, 

lues,  dijabetes,  dekom penz.  srce).  A k o   uzm em o  u 

obzir  o v e   zadnje  dvije  skupine  od   ukupno  34  slu­

čaja  i  k  tom u  pribrojim o  7  dojenčadi,  te  kon ačn o  9 

bolesnika  u  starosti  p re k o   60  godina  (budući  da  su 

i  ovi  prem a  erizipelu  slabije  otporni),  on da   dolazim o 

do  zaključka,  da  je  jedna  četvrtina  naših  bolesnika 

vrban com   bila  ozbiljno  ugrožena.  S  druge  strane  bilo 

je  i  blagih  slučajeva,  sa  slabom   tendencijom   za  p r o ­

širivanje  i  brzim   svršetkom   bolesti.  T a k o  ih  je  18 

došlo  b ez  tem perature,  a  o d   tih  se  je  k o d   13  bolest 

zaustavila  unutar  3— 4  dana  sama  od  sebe.  Između 

ovih  blagih  i  prije  spom enutih  kom pliciranih  i  o p te ­

rećenih  bolesn ika  stoje  velika  većin a  srednje  teških 

i  teških  erizipela  sa  izraženim   lokalnim   nalazom   i 

općim   pojavam a  groznica,  visoka  temp.,  delirij  i  t.  d.) 

V ećina  naših  bolesnika,  (114)  došla  je  u  bolnicu  i  p o ­

dvrgnuta  liječenju  u  prva  3  dana  bolesti.  (17  u  1.

danu,  56  u  2.  danu,  41  u  3.  danu).  Po  svem u  tom e  naš 

materijal  je  vrlo  različit  i  dosta  težak,  a  s  obzirom  

na  m ogućnost  rane  terapije  k o d   prek o  p o lo v ice   slu­

čajeva,  vrlo  je  prikladan  za  prosuđivanje  stanovite 

terapije.  N edovoljna  terapija  bi  ovdje  pokazala  vrlo 

različite  rezultate  s  obzirom   na  trajanje  i  ishod  b o ­

lesti,  dok  je  dobrom   terapeutskom   sredstvu  pružena 

m ogućnost  da  se  iskaže.  O d  tak vog  tražim o,  da  ku- 

pira  ili  skrati  i  ublaži  bolest,  da  spriječi  stvaranje 

n ek roza  i  gangrena,  da  snizi  latalitet  na  minimum. 

Sve  te  uvjete  su  ispunili  naši  n ovi  preparati,  o  čem u 

ev o   najvažnije:

U  93  slučaja  bolest  je  prekinuta  i  zaustavljena 

u  roku   u d  24  sata,  a  u  71  slučaju  izm eđu  24— 48  sati 

nakon  aplikacije  lijeka.  T o   se  očito v a lo   u  kritičnom  

ili  litičnom   padu  tem perature  na  no.rmalu  ili  ispod 

nje,  u  prestanku  općih  toksičkih   pojava,  te  u  za ­

ustavljanju  širenja  upale.  Pacijenti  k oji  su  dan  dva 

prije  došli  s  jakim   lokalnim   pojavam a,  s  tem pera­

turom   40“  do  41°,  s  teškom   glavoboljom   i  ce re b ra l­

nim  smetnjama,  imali  su  n eposred n o  nakon  pada 

temp,  sasma  drugi,  smiren  izgled.  N estalo  je  g la v o ­

bolje,  buncanja,  nem ira  i  ubrzanog  bila  a  lokalni 

nalaz  sam  se  u  prvom   p o če tk u   nije  m ijenjao,  ali  nije 

ni  n apred ovao.  E rizipelatozna  upala  se  gubi  i  n e ­

staje  sasvim  tek  tok om   slijedećih  dana,  a  tem p,  se 

drži  na  norm ali,  i  o p će   p oja ve  tok siciteta  se  više  ne 

pojavljuju.  Slika  učinka  terapije  je  p osve  analogna 

onim  slučajevim a,  k o d   kojih  b olest  sama  od   sebe 

naglo  prestaje.  I  tam o  k ao  i  k o d   krupozne  pneu m o­

nije  op ći  simptom i  nestaju  zajedn o  s  padom   tem ­

perature  ,a  lokalni  p ro ce s  se  gubi  u  toku  n ek olik o 

dana.  O sob ito  brz  efekat  terapije  (unutar  24  sata) 

sm o  opazili  k o d   slučajeva,  k oji  su  došli  na  liječenje 

u  1.  danu  b olesti  (kod  12  od   17  sluč.),  te  redovito  k od  

recidiva,  koji  su  se  za  vrijem e  rek on va lescen cije 

pojavili  još  u  bolnici.  O v o  g ovori  u  prilog  ranije  apli­

kacije  m edikam enata.  U spjeh  je  b io  brz  i  k o d   liječe­

nih  u  2.  i  3.  danu  bolesti  (u  6 6 %   za  24  sata),  ali  nije 

dugo  če k a o   ni  k o d   kasnije  liječenih,  te  se  o čito v a o  

najkasnije  izm eđu  48  i  72  sata.  K o d   nekih  (18)  b o le ­

snika  ostala  je  subfebrilnost,  iako  se  erizipelatozna 

upala  k roz  to  izgubila,  ali  tom u  je  bila  u vijek  p o v o d  

kak va  druga  b olest  ili  k ak av  gnojni  p roces.  Gan- 

grenoznih  p rocesa   m eđutim  nism o  opazili  ni  k od  

jednog  bolesnika.  Što  se  tiče  smrtnosti  izgubili  smo 

slijedeće  slučajeve:  1.  bolesnicu  od  Ca  uteri  et  peri­

tonei,  koja  je  došla  k  nama  30.  X.  1936.  sa  lakim  E. 

nasi,  k oji  je  nestao  za  tri  dana,  a  ona  je  eksitirala  3. 

XII.  1936.,  2.  bolesnicu,  koja  je  došla  sa  post-operat. 

E.  fa ciei  25.  X.,  koji  je  terapijom   b io  sasma  prestao, 

kad  je  ona  dobila  flegm onu  vrata  i  streptokoknu 

sepsu  9.  XI.  te  eksitirala  11.  XI.  1936.;  3.  bolesnicu 

sa  sepsis  post  partum  i  E.  extrem ,  inf.  sin.,  k oja   je 

eksitirala  nakon  48  sati,  4.  bolesnika,  koji  je  im ao

E.  nasi,  Phthisis  pulm.  i  p y opn eu m oth ora x;  erysipel 

je  izliječen  k o d   njega  za  3'  dana,  a  bolesnik  eksitirao 

nakon  3  tjedna.  U  1.  i  4.  slučaju  nem a  vrbanac  ni- 

n ikak ove  v eze  sa  letalnim  svršetkom ,  a  u  drugom   i 

trećem   slučaju 

erysipel  je  b io   najviše  samo  u z­

gredna  pojava,  pa  se  po  m om   mišljenju  ovi  slučajevi 

nemaju  ubrojiti  u  letalitet  ov e  bolesti.

Za  bolju  u sporedbu  naših  200  slučajeva  liječenih 

Prontosilom   i  Streptazolom   pregledao  sam  naše  slu­

čajeve  erizipela  liječene  prijašnjom   terapijom   od  1.

I.  1935.  do  14.  III.  1936.  god.,  dakle  n eposredn o  prije 

u potrebe  n ove  terapije.  U  ov om   razdoblju  bilo  je 

197  slučaja  (tamo  200).  O d  tih  ispod  1.  god;  9  (tamo 

7),  iznad  60  god.  9  (9)  slučajeva.  P o  lokalizaciji  bilo



Yüklə 2,31 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   24




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©www.azkurs.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin